arhivska izložba

ARCHIVALIA ARCHITECTURAE SACRAE - PARS PRIMA

Autor izložbe:  Dražen Kušen 

Odabir gradiva: Dražen Jurković i Dražen Kušen

Povodom održavanja Međunarodnog festivala sakralne umjetnosti ARS SACRA 2020., koji se u Osijeku održava 12. - 20. rujna 2020., Državni arhiv u Osijeku se, na poziv Muzeja likovnih umjetnosti, zajedno s drugim ustanovama u kulturi u Osijeku pridružio programima i priredio virtualnu izložbu sakralne arhitekture.

 

Virtualna izložba „Archivalia Architecturae Sacrae - Pars Prima“ sadrži izbor projekata sakralne arhitekture iz fundusa Državnog arhiva u Osijeku. Ovogodišnji odabir je pao na dva sakralna graditeljska poduhvata na istoku Hrvatske početkom 20. stoljeća, gotovo istovremeno realizirana u dva usporedna trenda u graditeljstvu toga vremena, secesiji i historicizmu. Za buduće Ars sacra festivale planira se napraviti poseban tematski odabir projekata sakralne arhitekture za svaku pojedinu godinu.   

 

Ova virtualna izložba obuhvatila je izbor projekata dva značajna sakralna redovnička kompleksa u Đakovu i Iloku. Viktor Aksmann i Ivan Domes od 1906. do 1908. godine u stilu secesije grade novi kompleks Crkve Presvetog Srca Isusova i Samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, a Hermann Bollé u stilu historicizma-neogotike od 1906. do 1912. radi rekonstrukciju (restauraciju) franjevačke Crkve sv. Ivana Kapistrana kao dio franjevačkog samostanskog kompleksa u Iloku te novogradnju crkvenog tornja 1913. godine. 

 

Izvornici odabranih digitaliziranih projekata sakralne arhitekture čuvaju se u Državnom arhivu u Osijeku u arhivskoj zbirci HR-DAOS-495, ZBIRKA PLANOVA I NACRTA (1759/1978) u kojoj su izvornici razvrstani u dvije glavne serije (I.) Građevinski nacrti privatnih i javnih objekata grada Osijeka po ulicama i (II.) Građevinski nacrti privatnih i javnih objekata izvan Osijeka po mjestima. Izvornici izložaka ove virtualne izložbe odloženi su u drugoj seriji pod Đakovom i Ilokom, a njihove signature su navedene u opisu svakog pojedinog izloška. Dijelom se radi o originalnim rukopisnim nacrtima na papiru, ali prevladavaju rukopisne kopije na pausu, ozalid kopije te kopije tehnikom plavoga otiska, uz manji broj litografskih kopija.