Požari

Ubrzani razvoj grada, dolazak novih tehnologija kao i veliki požari u 19. stoljeću doveli su do ideje o osnutku dobrovoljnih vatrogasnih društava na području grada Osijeka. U arhivskim zapisima zabilježeni su mnogi veliki požari, a osobito su brojni bili oni 1911. godine kada su vatrogasci i 20 puta morali intervenirati. Gasilo se tada kino „Royal-Vio“ koje je do temelja izgorilo, ali i paromlin „Union“ u Gundulićevoj ulici i to čak punih 8 dana od strane vojske, radnika, vatrogasaca i građana. Već 14. ožujka iduće godine dogodio se novi veliki požar na mlinu „Karolina“ u Donjem gradu te je mlin do temelja izgorio. Na kraju ćemo spomenuti i tragični požar na Kraussovu mlinu 22. lipnja 1913. godine, kojeg Osječani smatraju jednim od najvećih u Donjem gradu jer su ga gasili punih 7 dana.[1] Osječani i dan-danas živo pamte požar zgrade Supermarketa koji se dogodio 1982. godine. U osječkoj prošlosti požari su se događali i kao posljedica ratova tj. bombardiranja pa u vezi s time grad je gorio krajem Drugog svjetskog rata te u mnogo navrata tijekom Domovinskog rata.


[1] Usp. Stjepan Sršan, Vilim Matić, Dobrovoljno vatrogasno društvo Osijek, Gornji grad, 1872. – 1997., Osijek, 1997., str. 12. i 13.