Već početkom 18. stoljeća Osijek je imao protuepidemijsku zaštitu od kuge i stočnih zaraza. Velik broj vojnika koji je tada bio stalno stacioniran u gradu, tjerao je vojne vlasti toga vremena da poduzmu zdravstvene mjere kako bi se izbjegle moguće zaraze. Kuga (1725., 1738., 1741.) te kolera (1805.), desetkovale su u više navrata stanovništvo na području Slavonije i Srijema.[1] U crkvenim zapisima iz 1762. godine stoji da je „preko običaja teška hunjavica“ harala po cijeloj Slavoniji te da se zbog bolesti zabranjuje prilaz iz turskih krajeva i svako sajamsko trgovanje u našim područjima. Godine 1806. zabilježeno je kako je Tvrđom harala bolest grčeva crijeva i opće slabosti, da su bolesni napose muškarci te da su neki i umrli od posljedica bolesti. „Strašna bolest kolera širila se mađarskim kraljevstvom“ 1831. godine i od nje je oboljelo 30-ak osoba, dok je manji broj preminuo. Radi kolere raspuštena je školska mladež. Godine 1836. i dalje je bjesnila kolera po Slavoniji pa je zabilježeno da su od „dva tesarska naučnika oboljela na radu, jedan umro nakon 3 sata, a drugi ozdravio pošto je uzeo lijek“. Osijek nije uspio izbjeći niti pandemiju španjolske gripe koju su najvjerojatnije donijeli vojnici s bojišta.[2] Točan broj zaraženih je nemoguće odrediti (najvjerojatnije se radilo o stotinama građana).
[1] Zlata Živaković – Kerže, Javno zdravstvo u Osijeku – Osamdeset godina Od Epidemiološkog zavoda do Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije 1925.-2005., Osijek, 2005.
[2] Maja Vonić, Španjolska gripa u Osijeku 1918., u: Scrinia Slavonica 14, 2014., str. 217-234.
